Ograničenje sadržaja cijanurne kiseline za bazen.

Za bazen, sanitarna sana je najzaslužnija stvar prijatelja koji vole plivanje.

Kako bi se osigurala sigurnost kvalitete vode i zdravlja plivača, dezinfekcija je jedna od uobičajenih metoda liječenja vode u bazenu. Među njima su natrijev dikloroizocijanuta (NADCC) i trikloroizocinarna kiselina (TCCA) najčešće korištena dezinfekcijska sredstva.

NADCC ili TCCA proizvesti će hipoklornu kiselinu i cijanurnu kiselinu prilikom kontakta s vodom. Prisutnost cijanurne kiseline ima dvostrani utjecaj na učinak dezinfekcije kloriranja.

S jedne strane, cijanurna kiselina polako će se raspadati u CO2 i NH3 pod djelovanjem mikroorganizama ili ultraljubičastih zraka. NH3 reagira reverzibilno s hipoklorom kiseline za pohranu i usporavanje hipoklorne kiseline u vodi kako bi se održala stabilna koncentracija, tako da produži učinak dezinfekcije.

S druge strane, učinak sporog oslobađanja također znači da će koncentracija hipoklorne kiseline koja igra ulogu dezinfekcije biti relativno smanjena. Konkretno, s konzumacijom hipoklorne kiseline, koncentracija cijanurne kiseline postupno će se akumulirati i povećavati. Kad je njegova koncentracija dovoljno visoka, inhibirat će proizvodnju hipoklorne kiseline i uzrokovati "zaključavanje klora": čak i ako se postavi dezinfekcijsko sredstvo s visokom koncentracijom, ne može proizvesti dovoljno slobodnog klora da bi se u potpunosti igrala učinku dezinfekcije.

Može se vidjeti da koncentracija cijanurne kiseline u bazenu vode ima važan utjecaj na utjecaj dezinfekcije klora. Kada se koristi NADCC ili TCCA za dezinfekciju vode u bazenu, koncentracija cijanurne kiseline mora se nadzirati i kontrolirati. Ograničeni zahtjevi za cijanurnom kiselinom u trenutnim relevantnim standardima u Kini su sljedeći:

Ograničenje sadržaja cijanurne kiseline za bazensku vodu:

Izvor: Standard kvalitete vode za bazen (CJ / T 244-2016)